POVELJA PEN-a

Povelja PEN-a potvrđuje da:

Književnost ne poznaje granice i mora ostati zajednička vrijednost među ljudima uprkos političkim ili međunarodnim potresima.

U svim okolnostima, a posebno u vrijeme rata, umjetnička djela, kao baština čovječanstva u cjelini, treba da ostanu nedirnut od nacionalnih ili političkih strasti.

Članovi PEN-a treba uvijek da koriste svoj uticaj u korist boljeg razumijevanja i međusobnog poštovanja između naroda i nacija; obavezuju se da će učiniti sve što je u njihovoj moći kako bi otklonili sve mržnje i da će zagovarati ideal jednog čovječanstva koje živi u miru i jednakosti u jednom svijetu.

PEN zastupa načelo nesmetanog prenošenja misli unutar svake nacije i između svih nacija, a članovi se obavezuju da će se suprotstaviti svakom obliku gušenja slobode izražavanja u zemlji i zajednici kojoj pripadaju, kao i širom svijeta gdje god je to moguće. PEN se zalaže za slobodnu štampu i suprotstavlja se arbitrarnoj cenzuri u vrijeme mira. Uvjeren je da nužno kretanje svijeta ka politički i ekonomski organizovanijem poretku čini slobodnu kritiku vlada, uprava i institucija neophodnom. A budući da sloboda podrazumijeva dobrovoljno uzdržavanje, članovi se obavezuju da će se suprotstaviti zloupotrebama slobodne štampe kao što su lažno objavljivanje, namjerna neistina i iskrivljavanje činjenica u političke i lične svrhe.

Povelja PEN Internationala vodila je i ujedinjavala svoje članove više od 70 godina, oblikujući zajedničke vrijednosti i djelovanje organizacije kroz generacije. Nastala usred surove stvarnosti Drugog svjetskog rata, dok su pisci nastojali da ponovo potvrde ulogu književnosti u odbrani slobode izražavanja, Povelja je zvanično usvojena na Kongresu PEN-a 1948. godine u Kopenhagenu.